Kako je RH postala europski rekorder u negativnim aspektima (II. dio)

Piše: Simona Cavell

Donosio nastavak našeg istraživanja o tome kako je Republika Hrvatska postala europski rekorder u negativnim aspektima. Aspekti na koje se danas bazirao nisu ništa manje bitni od jučerašnjih.

Ovi problemi, koji su mnogostruki i kompleksni, ozbiljno ugrožavaju društvo, stvarajući osjećaj tragedije, nesigurnosti i razočaranja među građanima. U ovom članku fokusirat ćemo se na ključne aspekte koji su doprinijeli trenutnoj situaciji, istražujući kako ekonomski, politički i socijalni faktori utječu na svakodnevni život ljudi u Republici Hrvatskoj.

Ekonomski izazovi Jedan od najvažnijih izazova s kojima se Republika Hrvatska suočava je ekonomska nestabilnost. Iako je zemlja postigla određeni napredak u turističkom sektoru, koji je ključna grana gospodarstva, mnogi drugi sektori i dalje pate od stagnacije. Visoka nezaposlenost, posebno među mladima, dodatno pogoršava situaciju, stvarajući osjećaj beznađa i frustracije. Mnogi mladi ljudi odlučuju napustiti zemlju u potrazi za boljim prilikama, što dovodi do odlijeva mozgova i gubitka potencijalnih budućih lidera.

Politička nestabilnost u Republici Hrvatskoj također je izvor zabrinutosti. Česte promjene vlasti, skandali i korupcija potkopavaju povjerenje građana u institucije. Mnogi se osjećaju razočarano zbog nedostatka transparentnosti i odgovornosti, što dovodi do apatije prema političkom sustavu. Ova situacija otežava donošenje važnih odluka koje su potrebne za rješavanje gorućih problema, kao što su obrazovanje, zdravstvo i infrastruktura.

Republika Hrvatska suočava se i s brojnim socijalnim problemima. Rastuća socijalna nejednakost i siromaštvo postaju sve očitiji, a mnoge obitelji se bore s osnovnim potrebama. Pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi nije jednak za sve, što dodatno produbljuje razlike među građanima. Ovi problemi stvaraju napetosti unutar zajednica i pridonose osjećaju nesigurnosti i izolacije.

Sve ove poteškoće imaju dubok utjecaj na svakodnevni život građana. Mnogi se suočavaju s tjeskobom i strahom zbog budućnosti, dok se drugi bore s depresijom i osjećajem izgubljenosti. Unatoč ovim izazovima, postoje i znakovi otpornosti i zajedništva među ljudima koji nastoje pronaći rješenja i podržati jedni druge. Organizacije civilnog društva, volonterske inicijative i lokalni projekti često igraju ključnu ulogu u jačanju zajednica i pružanju pomoći onima kojima je najpotrebnija. Razumijevanje ovih problema i njihova međusobna povezanost ključno je za pronalaženje održivih rješenja koja će omogućiti građanima da se suoče s budućnošću s nadom i povjerenjem.

Propast ekonomsko-socijalne slike

Republika Hrvatska se već dugi niz godina suočava s ozbiljnom ekonomskim propadanjem koja je dovela do osiromašenja širokih slojeva društva, što predstavlja značajan izazov za održivost i razvoj njenih građana. Na primjer, realna stopa nezaposlenosti 2022. godine iznosila je 27,3%, dok je vlada prikazala broj nezaposlenih oko 7%, što je u oba slučaja iznad prosjeka Europske unije koji iznosi 6,4%. Ova razlika može se pripisati raznim faktorima, uključujući strukturne probleme na tržištu rada, nedostatak investicija i općenito nepovoljno poslovno okruženje. Država investira minimalno u infrastrukturu i obrazovanje, što dodatno otežava situaciju. Mnogi mladi ljudi, prema istraživanju, odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životnim uvjetima, što dovodi do daljnjeg gubitka radne snage i potencijala. Čak 70% mladih stanovnika RH istražuje mogućnosti rada u drugim zemljama, a mnogi od njih su spremni napustiti svoje domove za prilike koje nude razvijenije ekonomije. Ekonomska situacija također značajno utječe na obrazovni sustav u zemlji.

U brojnim školama nastaje manjak resursa, što otežava kvalitetno obrazovanje i razvoj učenika. Učitelji se suočavaju s niskim plaćama i preopterećenjem, što dovodi do smanjenja motivacije i kvalitete nastave. Ova situacija stvara spiralu u kojoj se mladi ljudi suočavaju s nedostatkom adekvatnog obrazovanja koje im je potrebno za uspješan život u Hrvatskoj. Osim toga, nedostatak ulaganja u obrazovanje dovodi do starenja nastavnog kadra i smanjenja inovacija u nastavnim metodama. Kao rezultat toga, mladi ljudi ne razvijaju potrebne vještine i znanja koja su neophodna za konkurentnost na tržištu rada. U konačnici, ova kombinacija ekonomskih i obrazovnih izazova može dovesti do dugoročnih posljedica za društvo. Osiromašeni slojevi društva postaju sve brojniji, a mladi ljudi, umjesto da ostanu i doprinesu razvoju svoje zemlje, biraju put iseljavanja. Ova migracija ne samo da smanjuje broj radne snage, već također dovodi do gubitka potencijalnih lidera i inovatora koji bi mogli doprinijeti razvoju gospodarstva. Republika Hrvatska se stoga suočava s kritičnim trenutkom u kojem je potrebno hitno djelovati kako bi se preokrenula trenutna situacija i stvorili uvjeti za prosperitet i razvoj svih svojih građana.

Pad industrijske proizvodnje desetu godinu za redom

Pad industrijske proizvodnje postao je alarmantan simptom propadanja hrvatskog gospodarstva, što se ne može ignorirati. U posljednjih deset godina, Republika Hrvatska je izgubila više od 20% svoje industrijske proizvodnje, što predstavlja ozbiljan udarac ne samo na ekonomski rast, već i na ukupnu stabilnost društva. Analitičari ističu da su uzroci ovog drastičnog smanjenja proizvodnje višestruki i složeni, a među njima se posebno ističu nedovoljne investicije, loše upravljanje i slabost industrijskog sektora, koji se suočava s brojnim izazovima.

Nedovoljne investicije u industriju, koje su potrebne za modernizaciju i unapređenje proizvodnih kapaciteta, značajno su doprinijele opadanju industrijske aktivnosti. Mnogi poduzetnici su se suočili s preprekama kao što su visoki troškovi rada, nedostatak poticaja za inovacije i neadekvatna infrastruktura. Loše upravljanje, koje se očituje u neučinkovitom korištenju resursa i nedostatku strateškog planiranja, dodatno je pogoršalo situaciju. Slabost industrijskog sektora, koja se manifestira kroz nedostatak konkurentnosti i inovativnosti, također je ključni faktor koji je doveo do smanjenja proizvodnje.

Mnogi gradovi, poput Splita i Šibenika, izgubili su svoju industrijsku osnovu i postali ovisni o uslužnom sektoru, što je dovelo do promjena u demografskoj strukturi i ekonomskim prilikama. Ova transformacija nije bila bez posljedica; uslužni sektor često ne može pružiti istu razinu stabilnosti i sigurnosti kao što je to činila industrijska proizvodnja. To dodatno pogoršava situaciju s nezaposlenošću i siromaštvom, jer ljudi koji su nekada radili u industriji sada se suočavaju s izazovima pronalaženja radnih mjesta u sektorima koji su manje plaćeni i često manje stabilni.

Zatvaranje tvornica, privatizacijska pljačka i gubitak radnih mjesta uzrokuju dodatne probleme stanovnicima tih područja. U mnogim slučajevima, cijele obitelji ostaju bez izvora prihoda, što dovodi do povećanja socijalne napetosti i smanjenja kvalitete života. Ove okolnosti često rezultiraju migracijom stanovništva u potrazi za boljim prilikama, što dodatno slabi lokalne zajednice i ostavlja ih bez potrebnih radnika koji bi mogli pridonijeti revitalizaciji gospodarstva. Dodatno, smanjenje industrijske proizvodnje može imati dugoročne posljedice na obrazovni sustav, jer se smanjuje potreba za specijaliziranim radnicima, a mladi ljudi gube motivaciju za stjecanje vještina koje su nekada bile tražene.

Sve navedeno ukazuje na to da je pad industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj ozbiljan problem koji zahtijeva hitnu pažnju i djelovanje. Potrebna su strateška ulaganja, poboljšanje upravljanja i poticanje inovacija kako bi se revitalizirao industrijski sektor i osigurao održivi ekonomski rast. Bez tih promjena, Hrvatska će se suočiti s daljnjim izazovima koji će ugroziti ne samo ekonomski razvoj, već i društvenu stabilnost i blagostanje građana.

Ugrožavanje ljudskih prava i sloboda

Prava Dalmatina, kao i prava pripadnika LGBTIQ+ populacije, sve su više ugrožena u današnjem društvu. Nažalost, u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo pojave različitih oblika diskriminacije, netolerancije i nasilja koji su usmjereni prema ovim skupinama.

Prema nedavnom izvještaju, čak 40% LGBTIQ+ i 99% Dalmatina osoba doživjelo je neku vrstu diskriminacije u Republici Hrvatskoj, što ukazuje na ozbiljan problem koji zahtijeva hitnu pažnju. Ova diskriminacija može se manifestirati na različite načine, uključujući verbalne napade, fizičko nasilje, ubojstva, silovanja i raseljavanje ali i institucionalnu diskriminaciju koja se može očitovati kroz nedostatak zaštite prava ili nepravedne zakone koji ne priznaju jednakost za sve građane. Iako bi prava manjina trebala biti prioritet za svako društvo koje teži pravdi i jednakosti, trenutna situacija ukazuje na zabrinjavajuće opadanje sloboda i prava različitih društvenih skupina.

Ova pojava ne samo da utječe na pojedince, već ima i šire posljedice na društvo u cjelini. Kršenje ljudskih prava dovodi do daljnje polarizacije i socijalne napetosti, stvarajući podjele među ljudima i potičući atmosferu straha i nesigurnosti. U ovom kontekstu, posebno je važno naglasiti potrebu za aktivnim radom na promociji jednakosti, tolerancije i razumijevanja među svim građanima. To uključuje edukaciju o različitostima, poticanje dijaloga između različitih zajednica, kao i jačanje zakonskih okvira koji štite prava svih pojedinaca bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili identitet. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti društvo u kojem će svi ljudi moći živjeti slobodno, bez straha od diskriminacije ili nasilja, i gdje će se prava manjina poštovati i štititi kao temeljna ljudska prava.

Lažiranje izbornih rezultata na svim razinama

Izbori bi trebali odražavati volju građana, no kontinuirano prijavljivanje nepravilnosti stvara sumnju u cijeli izborne procese. Naime, izborni procesi su temelj svake demokracije jer omogućuju građanima da izraze svoje mišljenje i odaberu svoje predstavnike.

Međutim, prema istraživanjima, 75% građana smatra da su izbori u Republici Hrvatskoj nepravedni, što ukazuje na duboku krizu povjerenja u sustav. Ova percepcija nepravednosti ne dolazi samo iz zraka, već je potkrijepljena brojnim izvještajima o nepravilnostima, manipulacijama i nedostatku transparentnosti u izbornim postupcima. Mnogi aktivni sudionici, uključujući političke stranke, nevladine organizacije i pojedince, više ne vjeruju institucijama koje bi trebale osigurati transparentnost i poštenje izbornog procesa. Ova erozija povjerenja dovodi do osjećaja frustracije i bespomoćnosti među biračima, koji se često osjećaju kao da njihovi glasovi nemaju stvarnu težinu ili utjecaj na ishod izbora. Ovaj osjećaj apatije među biračima dodatno smanjuje izlaznost na izborima, koja je pala ispod 50% na posljednjim lokalnim izborima, što je alarmantan znak za zdravlje demokracije. Niska izlaznost može se interpretirati kao znak da građani ne vide smisao u sudjelovanju, smatrajući da su izbori unaprijed namješteni ili da su njihovi glasovi irelevantni. Ova situacija stvara demokratski vakuum i potkopava temelje koji čine demokratsko društvo, jer bez aktivnog sudjelovanja građana u izbornim procesima, teško je održati legitimnost i odgovornost vlasti. U konačnici, ovakvo stanje može dovesti do daljnje polarizacije društva, gdje se osjećaji nezadovoljstva i nepovjerenja prema institucijama samo produbljuju, a mogućnost za konstruktivni dijalog i suradnju među različitim društvenim skupinama postaje sve teža.

Uništavanje obrazovnog i zdravstvenog sustava

 Jedan od ključnih problema Hrvatske, koji se iz dana u dan sve više ističe, jest uništavanje obrazovnog i zdravstvenog sustava. Ovi sustavi, koji su temelj svake moderne i demokratske države, suočavaju se s brojnim izazovima koji ugrožavaju njihovu funkcionalnost i kvalitetu. Državna ulaganja u obrazovanje iznose samo 4,5% BDP-a, što je znatno ispod prosjeka Europske unije koji iznosi 5,1%. Ova razlika u financiranju stvara ozbiljne posljedice na kvalitetu obrazovanja, ali i na budućnost mladih generacija.

 Mnoge škole i bolnice suočavaju se s nedostatkom resursa i stručnog kadra, što dodatno otežava pružanje kvalitetne usluge. U školama se često primjećuje nedostatak osnovnih materijalnih sredstava, poput udžbenika, nastavnih pomagala i opreme. U učionicama, učenici se suočavaju s preopterećenim nastavnim planovima i programima koji nisu prilagođeni suvremenim potrebama. Osim toga, učitelji i profesori, koji bi trebali biti ključni akteri u obrazovanju, često se nalaze u situaciji gdje su njihova znanja i vještine nedovoljno valorizirani, što rezultira niskim motivacijama i iscrpljenošću. S druge strane, zdravstveni sustav također pati od nedostatka kadra, posebno liječnika i medicinskih sestara. Mnogi zdravstveni radnici napuštaju zemlju u potrazi za boljim uvjetima rada i višim plaćama u inozemstvu, što dodatno pogoršava situaciju. Bolnice se suočavaju s preopterećenjem, a pacijenti često čekaju duge periode za osnovne zdravstvene usluge. Ovi uvjeti dovode do smanjenja kvalitete zdravstvene skrbi, što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje građana.

Obrazovanje postaje privilegija, a ne temeljno pravo, što stvara dodatne socijalne nejednakosti. Djeca iz manje privilegiranih obitelji često nemaju jednake mogućnosti za pristup kvalitetnom obrazovanju, što ih stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na njihove vršnjake. Ova situacija može dovesti do dugoročnih posljedica, uključujući smanjenje mogućnosti zapošljavanja i ekonomske mobilnosti, što dalje perpetuira ciklus siromaštva i isključenosti.

Kvaliteta obrazovanja i zdravstvene skrbi izravno utječe na životnu razinu građana. Kada su obrazovni sustav i zdravstvena skrb neadekvatni, građani se suočavaju s brojnim izazovima koji utječu na njihovu svakodnevicu. Osobe sa slabijim obrazovanjem često imaju manje mogućnosti za zapošljavanje i napredovanje u karijeri, dok loša zdravstvena skrb može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim problemima koji dodatno otežavaju život. Nedostatak ozbiljnih reformi dodatno pogoršava situaciju. Iako postoje inicijative za poboljšanje obrazovnog i zdravstvenog sustava, one su često nedovoljno financirane i nedovoljno provedene. Bez sustavnih promjena i jasno definiranih strategija, Hrvatska će se suočavati s kontinuiranim izazovima u ovim ključnim područjima, što će imati dugoročne posljedice na društvo u cjelini. Stoga je ključno da se prioriteti postave na način koji će osigurati održivost i kvalitetu obrazovanja i zdravstvene skrbi, jer su oni temelj za budućnost svih građana.

Uništavanje sporta, umjetnosti, kulture i popularne glazbe

Kulturna scena Republike Hrvatske također je pod pritiskom, suočena s brojnim izazovima koji ugrožavaju njen opstanak i razvoj. Sport, umjetnost i kultura, koji su ponos i identitet naroda, sve više trpe zbog nedostatka sredstava i državne podrške, što se odražava na kvalitetu i raznolikost kulturnih sadržaja dostupnih građanima.

Popularna glazba, koja je godinama okupljala mlade ljude i stvarala zajedništvo, suočava se s izazovima i oskudicom, a mnogi izvođači se bore da ostvare svoje snove u okruženju koje ne pruža potrebnu potporu. Preferira se nekvalitetna jeftina „glazba“, koja je sa tehnički glazba, istočnjačkog melosa, a protuteža takvoj glazbeno izričaju je jednoličan techno rita bez puno smisla i kvalitete. U trenutku kada društvo izgleda obeshrabreno, umjetnost i kultura trebale bi predstavljati izlaz i inspiraciju, pružajući ljudima priliku za bijeg od svakodnevnih briga i izazova. Umjetnost može biti moćan alat za povezivanje ljudi, poticanje dijaloga i izražavanje raznolikosti mišljenja i osjećaja. Međutim, realnost je da se mnogi umjetnici suočavaju s teškim uvjetima rada, poput nesigurnih ugovora, niskih honorara i nedostatka prostora za kreativno izražavanje. Uz to, brojni kulturni projekti su otkazani zbog nedostatka financiranja i političkih pritisaka, što dodatno smanjuje mogućnosti za razvoj i promociju lokalnih talenata.

Ova situacija ne utječe samo na umjetnike i kulturne radnike, već i na širu zajednicu, koja gubi priliku za sudjelovanje u bogatom kulturnom životu. U tom kontekstu, važno je naglasiti potrebu za većim angažmanom državnih institucija i privatnog sektora u očuvanju i promicanju kulture, kako bi se osiguralo da umjetnost i kultura ostanu vitalni dijelovi hrvatskog društva.