Kako je RH postala europski rekorder u negativnim aspektima

Piše: Simona Cavell

Republika Hrvatska je, još malo pa, punih dvanaest godina članica Europske unije a psihološka integracija u europski mentalitet je izostala. RH je po svemu još uvijek smrdljiva balkanska prćija.

Neću vas puno zamarati uvodom, samo ću nabrojati u čemu je Republika Hrvatska najlošija europska država. Kada kažem Europa mislim na prostor od Atlantskog oceana do Urala i od najsjevernije norveške točke do najjužnije malteške točke.

Republika Hrvatska, država bogate povijesti i kulture, suočava se s ozbiljnim izazovima koji nadilaze obične gospodarske teškoće. Alarmantni statistički podaci pokazuju kako je Republika Hrvatska najkorumpiranija država u Europi, čak i u usporedbi s nekim bivšim sovjetskim republikama. Kako korupcija postaje sustavna, zloupotreba javnih institucija očigledno utječe na svakodnevni život građana. U dva nastavka razmotrit ćemo mračne aspekte hrvatskog društva i njihov utjecaj na svakog pojedinca.

Korupcija u javnim Institucijama

Republika Hrvatska često se suočava s percepcijom korupcije kao nečega što je gotovo norma u svakodnevnom životu, što dodatno otežava povjerenje građana u institucije. Ova percepcija nije bez osnova, jer se kroz godine razvila kultura tolerancije prema korupciji koja se manifestira na različitim razinama društva.

Na primjer, unatoč zakonima koji bi trebali regulirati ponašanje političara, mnogi od njih uspijevaju izbjeći odgovornost za svoje postupke, što dodatno potkopava vladavinu prava. Dovoljno je primijetiti kako se nakon svakog skandala, poput poznatog slučaja Agrokor, političari često povuku s vidljivih pozicija bez ikakvih stvarnih posljedica, a neki od njih nastavljaju svoje karijere na uglednim pozicijama u diplomatskim službama ili drugim institucijama, što stvara dojam kako su iznad zakona. Ova situacija dovodi do frustracije među građanima, koji se osjećaju nemoćno suočeni s takvim nepravdama. Prema istraživanju Transparency Internationala, povjerenje građana u institucije je alarmantno nisko, s samo 8% ljudi koji vjeruju u njihov integritet. Ova brojka nije samo statistički podatak; ona odražava duboku zabrinutost i osjećaj izdaje među građanima koji očekuju kako će njihovi izabrani predstavnici raditi u najboljem interesu društva. Ova situacija ukazuje na potrebu za temeljitom reformom i povećanjem transparentnosti vlasti, uključujući jačanje mehanizama za nadzor i odgovornost, kao i poticanje aktivnijeg sudjelovanja građana u političkim procesima. Osim toga, važno je naglasiti kako korupcija ne utječe samo na političku scenu, već se proteže i na gospodarstvo, pravosuđe i obrazovni sustav, čime se dodatno osnažuje negativna spirala nepovjerenja.

Stoga je ključno raditi na jačanju institucija, promicanju etičkog ponašanja i stvaranju okruženja u kojem će građani moći vjerovati da će njihovi glasovi biti saslušani i da će se njihovi interesi štititi. Samo kroz zajedničke napore, uz odlučnost i angažman svih sektora društva, Republika Hrvatska može prevladati ovu percepciju korupcije i izgraditi pravednije i transparentnije društvo.

Centralizacija Moći

Republika Hrvatska poznata je kao najcentraliziranija država u Europi, što se očituje prvenstveno u teritorijalno-administrativnoj podjeli te u broju izvornih nadležnosti za svaku JLS, ali i u načinu na koji su političke strukture organizirane i kako se upravlja državnim resursima.

U ovoj centraliziranoj političkoj atmosferi, političke stranke koriste državne resurse gotovo kao privatnu "kasicu prasicu", što dodatno potiče osjećaj nepravde među građanima. Ova praksa dovodi do situacije u kojoj se resursi ne raspoređuju ravnomjerno i transparentno, već se favoriziraju određene stranke i njihovi članovi. Gledajući na primjere unutar lokalnih zajednica, u malim gradovima direktori javnih ustanova često podupiru određene političke stranke, stvarajući time klijentelističke mreže koje utječu na donošenje odluka. Ova podrška može uključivati različite oblike, od otvorenog lobiranja do neformalnih dogovora koji osiguravaju političku moć i financijsku podršku.

Takva praksa stvara situaciju gdje izbori mogu biti "dobiveni" unaprijed, jer su resursi i utjecaj na raspolaganju samo onima koji su u političkom miljeu. Prema istraživanju provedenom 2022. godine, čak 65% građana smatra da lokalne vlasti favoriziraju određene političke opcije, što ukazuje na duboku zabrinutost među stanovništvom o pravednosti izbornog procesa. Ovaj fenomen dodatno komplicira situaciju u kojoj pravosudni sustav ne djeluje u korist običnih građana, nego služi privilegiranima, čime se dodatno produbljuju postojeće nejednakosti. Mnogi građani osjećaju da im pravda nije dostupna, a pravni sustav često djeluje kao alat zaštite interesa moćnih, umjesto da štiti prava i slobode svih. Ova kombinacija centralizacije vlasti, političke korupcije i neefikasnog pravosudnog sustava stvara atmosferu nepovjerenja prema institucijama. Građani se sve više osjećaju isključenima iz procesa donošenja odluka koji utječu na njihove živote, što može dovesti do apatije i smanjenog sudjelovanja u političkom životu.

U takvom okruženju, važno je raditi na jačanju demokratskih institucija, transparentnosti i odgovornosti kako bi se povratilo povjerenje građana i osiguralo da svi imaju jednake mogućnosti u političkom procesu.

Problemi u Obrazovanju

Hrvatski obrazovni sustav, unatoč visokoj stopi diplomiranja, suočava se s ozbiljnim kritikama koje ukazuju na brojne nedostatke i izazove. Prema analizi Europske komisije iz 2021. godine, više od 30% mladih ljudi u Republici Hrvatskoj nema potrebne vještine koje su potrebne za uspješno obavljanje postojećih poslova na tržištu rada.

Ova zabrinjavajuća statistika ukazuje na nesrazmjer između obrazovnog sustava i stvarnih potreba poslodavaca, što stvara ozbiljne prepreke za zaposlenje i profesionalni razvoj mladih. Osim toga, pojava lažnih diploma, nepotizma i kronizma postala je sveprisutna, čime se dodatno podriva kvaliteta obrazovanja i povjerenje u akademske institucije. Mnogi studenti i mladi profesionalci osjećaju kako se uspjeh često temelji više na osobnim vezama i političkoj povezanosti nego na stvarnom znanju i sposobnostima. Ova percepcija dovodi do frustracije među mladima, koji se osjećaju obeshrabreno i skeptično prema vlastitim mogućnostima za napredovanje. Istraživanja također pokazuju kako više od 70% mladih u Republici Hrvatskoj smatra kako je politička povezanost važnija od stjecanja stvarnog znanja i vještina, što dodatno naglašava krizu povjerenja u obrazovni sustav.

Ovakva situacija stvara ozbiljne posljedice, ne samo za pojedince, već i za cijelo društvo, jer dovodi do smanjenja inovativnosti i konkurentnosti na tržištu rada. Dodatno, pristup tržištu rada postaje sve teži za mlade ljude, koji često ostaju nezaposleni ili se suočavaju s radnim mjestima koja ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama i potencijalu. Mnogi od njih rade ispod svojih mogućnosti, što dovodi do osjećaja nezadovoljstva i gubitka motivacije. Ova situacija ne samo što utječe na osobni razvoj mladih, već i na cjelokupnu ekonomiju zemlje, jer se neiskorišteni potencijal mladih ljudi ne može iskoristiti za poticanje rasta i razvoja.

U svjetlu svih ovih izazova, jasno je kaako je potrebna temeljita reforma obrazovnog sustava kako bi se osiguralo da mladima budu dostupne potrebne vještine i znanja koja će im omogućiti uspješno snalaženje na tržištu rada. Samo kroz takve promjene može se postići održiviji i pravedniji pristup obrazovanju i zapošljavanju, čime bi se osiguralo bolju budućnost za sve mlade ljude u Republici Hrvatskoj.

Loša medijska slika u RH

Medijska slika u Republici Hrvatskoj (RH) često se opisuje kao problematična iz više razloga. Različiti faktori doprinose stvaranju loše slike, a neki od njih uključuju:

1.     Sva medijska izvješća su pristrana, što može utjecati na percepciju javnosti o važnim temama. Ovo može dovesti do dezinformacija i polarizacije društva. Mediji često pribjegavaju senzacionalizmu kako bi privukli pažnju čitatelja, što može rezultirati iskrivljenim ili pretjeranim prikazivanjem događaja.

2.     Politički pritisci i vlasničke strukture medija mogu utjecati na slobodu novinarstva, što dodatno komplicira situaciju i smanjuje povjerenje javnosti. Pad kvalitete novinarstva, uz smanjenje resursa i profesionalnog razvoja novinara, dovodi do površnog izvještavanja i nedostatka dubinske analize. Brzi razvoj tehnologije i društvenih mreža promijenio je način na koji se informacije šire, što može dovesti do širenja lažnih vijesti i dezinformacija.

Loša medijska slika u RH predstavlja izazov za društvo, a rješavanje ovog problema zahtijeva zajedničke napore medija, novinara, vlasti i građana kako bi se osiguralo kvalitetno i objektivno informiranje.

Zdravlje i Mentalno Dobrobit

U ovako stresnom okruženju, mentalno zdravlje građana je na udaru i suočava se s brojnim izazovima. Prema statistikama, 60% građana RH pati od depresije ili anksioznosti, što ukazuje na alarmantan problem koji se ne može ignorirati.

Ova visoka stopa mentalnih poremećaja ne samo što utiče na pojedince, već ima i dalekosežne posljedice na društvo u cjelini. Nažalost, pristup psihološkoj pomoći često je nedovoljan i nedostupna, ostavljajući mnoge ljude bez potrebne podrške. U mnogim slučajevima, ljudi se suočavaju s dugim čekanjima za terapiju ili se suočavaju s preprekama kao što su visoki troškovi usluga ili nedostatak stručnjaka u njihovoj blizini. Umjesto kvalitetnog liječenja koje bi im moglo pomoći nositi se s njihovim stanjima, mnogi se oslanjaju na loše strategije suočavanja koje često uključuju samoliječenje ili izbjegavanje problema. Ove strategije mogu pružiti privremeno olakšanje, ali dugoročno često vode do pogoršanja simptoma ili dodatnih problema.

Kultura šutnje oko mentalnog zdravlja dodatno komplicira situaciju, jer se često stvara stigma oko traženja pomoći. Ljudi se osjećaju osramoćeno ili slabima ako priznaju svoje borbe, što ih može spriječiti u potrazi za potrebnom pomoći. Umjesto otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju i važnosti traženja pomoći, savjeti koje dobivaju često se svode na klišee poput "pokaži snagu" ili "samo se zabavi". Ovaj pristup može biti izuzetno štetan, jer smanjuje ozbiljnost problema s kojima se ljudi suočavaju i dodatno povećava beznađe među onima koji se bore sa svakodnevnim životnim izazovima.

Umjesto da im pruže podršku, ovi savjeti često dovode do osjećaja izolacije i bespomoćnosti, što može pogoršati njihovo mentalno stanje. S obzirom na sve ove faktore, važan je angažman društva u promicanju otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju, stvaranju sigurnih prostora za izražavanje osjećaja i pružanju adekvatne podrške onima kojima je potrebna. Edukacija o mentalnom zdravlju, smanjenje stigme i lakši pristup psihološkoj pomoći ključni su koraci ka stvaranju zdravijeg društva u kojem se mentalno zdravlje ne smatra tabu temom, već važnim dijelom općeg blagostanja.

Zagađenje i Demografski Pad

Republika Hrvatska suočava se s ozbiljnim problemima vezanim uz okoliš, koji predstavljaju značajan izazov za održivi razvoj zemlje. Prema podacima Europske agencije za okoliš, zagađenje zraka u Republici Hrvatskoj spada među najgore u Europi, s više od 40% građana koji su izloženi nezdravim razinama onečišćenja.

Ovo zagađenje, koje je često rezultat industrijskih aktivnosti, prometa i korištenja fosilnih goriva, ima ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva, uključujući povećane slučajeve respiratornih bolesti, alergija i drugih zdravstvenih problema.

Osim problema s kvalitetom zraka, Republika Hrvatska se suočava i s demografskim padom, što dodatno otežava situaciju u zemlji. Godišnji gubitak od oko 50 000 ljudi, većinom mladih, predstavlja alarmantan trend koji može imati dugoročne posljedice na gospodarstvo i društvo. Mnogi mladi ljudi napuštaju ruralna područja u potrazi za boljim životnim prilikama u urbanim sredinama, gdje se nadaju pronaći bolje obrazovanje, zaposlenje i kvalitetniji život. Ova migracija dovodi do depopulacije i starenja stanovništva u mnogim dijelovima Republike Hrvatske, što stvara dodatne izazove za održavanje lokalnih zajednica. Uz to, investicije u poljoprivrednu infrastrukturu su izuzetno slabe, što dodatno otežava situaciju.

Poljoprivreda, koja bi mogla igrati ključnu ulogu u održivom razvoju i smanjenju ovisnosti o uvozu hrane, često se zanemaruje. Nedostatak modernih tehnologija, pristupa tržištu i podrške malim proizvođačima rezultira time da mnogi poljoprivrednici odustaju od svojih aktivnosti, što dodatno pogoršava demografske trendove. Održive prakse u poljoprivredi, kao što su ekološka proizvodnja i agroekološki sustavi, potrebne su kako bi se osigurala dugoročna održivost i otpornost ruralnih zajednica.

U svjetlu ovih izazova, Republika Hrvatska mora pronaći načine za poboljšanje kvalitete okoliša, poticanje mladih da ostanu u zemlji i ulaganje u održivu poljoprivredu. Ove mjere ne samo da će pomoći u očuvanju prirodnih resursa, već će i stvoriti prilike za ekonomski razvoj, što je ključno za budućnost zemlje.

Neregistrirano Oružje

Visoka razina nesigurnosti potiče posjedovanje neregistriranog oružja, što predstavlja ozbiljan društveni problem. U Republici Hrvatskoj se prema nekim procjenama nalazi među pet zemalja s najvećim brojem komada neregistriranog oružja po stanovniku, što ukazuje na duboko ukorijenjene strahove i osjećaje nesigurnosti unutar populacije.

Ova situacija ne samo što povećava rizik od nasilja i kriminala, već također doprinosi osjećaju straha i nesigurnosti među građanima, stvarajući tako začarani krug u kojem se ljudi osjećaju prijetnjama i zbog toga traže načine da se zaštite. Istraživanja ukazuju na to da više od 75% građana smatra kako bi se oružje trebalo koristiti za samoobranu ili rješavanje sukoba, što dodatno naglašava percepciju nesigurnosti u društvu. Ova statistika može biti zabrinjavajuća, jer sugerira kako se dio populacije oslanja na oružje kao sredstvo zaštite, umjesto da se oslanja na institucionalne mehanizme sigurnosti, kao što su policija ili pravosudni sustav. Takav pristup može dovesti do eskalacije nasilja, jer oružje u rukama neovlaštenih osoba može rezultirati ozbiljnim posljedicama po sigurnost zajednice.

Osim toga, posjedovanje neregistriranog oružja može imati dugoročne posljedice na društvene odnose, povjerenje među građanima i opću stabilnost. U društvu gdje se oružje smatra legitimnim sredstvom za rješavanje sukoba, može doći do slabljenja socijalne kohezije i porasta međusobne nepovjerenja. Ljudi se mogu osjećati manje sigurnima u vlastitim zajednicama, što može dovesti do povlačenja u privatnost i smanjenja društvene interakcije. Uzimajući u obzir sve ove aspekte, važno je da se društvo suoči s ovim problemom na sveobuhvatan način. Potrebne su strategije koje će uključivati edukaciju o sigurnosti, promicanje alternativnih metoda rješavanja sukoba te jačanje institucija koje se bave sigurnošću i pravima građana. Samo kroz zajednički rad i razumijevanje može se smanjiti broj neregistriranog oružja i stvoriti sigurnije okruženje za sve građane.

Promišljanje o Budućnosti

Republika Hrvatska se suočava s mnogim negativnim aspektima koji oblikuju svakodnevni život njenih građana. Ovi izazovi nisu samo trenutni problemi; oni su duboko ukorijenjeni u društvenim, ekonomskim i političkim strukturama koje utječu na kvalitetu života i opće blagostanje.

Od korupcije koja prožima razne sfere vlasti, do zagađenja okoliša koje ugrožava zdravlje stanovništva, problemi su višestruki i složeni. U području obrazovanja, sustav se suočava s brojnim teškoćama, uključujući nedostatak resursa, zastarjelu infrastrukturu i neadekvatne kurikulume koji ne pripremaju mlade ljude za izazove modernog društva. Mentalno zdravlje, koje često ostaje zapostavljeno, postaje sve veći problem, s porastom stresa, anksioznosti i depresije među svim dobnim skupinama, a posebno među mladima koji se bore s pritiscima suvremenog života.

Republika Hrvatska zaslužuje bolju budućnost, onu koja se temelji na transparentnosti, pravdi i jednakosti, gdje će se glas svakog pojedinca čuti i poštovati. Ova vizija ne može biti ostvarena bez aktivnog sudjelovanja građana, koji trebaju biti uključeni u proces donošenja odluka i oblikovanja politike. Samo kroz zajednički rad i angažman možemo stvoriti društvo koje ne samo da prepoznaje, već i aktivno rješava svoje probleme, gradeći tako temelje za prosperitetnu i pravednu budućnost za sve. U tom smislu, potrebno je poticati dijalog među različitim društvenim skupinama, stvarajući platforme za razmjenu ideja i rješenja koja će unaprijediti zajednicu u cjelini.