Europa na ekstremno desnom putu

Piše: Juliana Martinis

Europa – kolijevka demokracije, ljudskih prava i sloboda – sve se više kreće prema ideološkom mraku iz kojeg je tijekom XX. stoljeća izašla s milijunima mrtvih, ruševinama i dubokim kolektivnim ožiljcima.

No, unatoč povijesnom iskustvu i višedesetljetnoj izgradnji mira kroz projekt Europske unije, danas svjedočimo sve snažnijem usponu ekstremne desnice – kako na izborima, tako i u javnom diskursu i institucijama. Ovaj trend nije izoliran ni slučajan. Riječ je o dubokom političkom i društvenom zaokretu koji prijeti temeljnim vrijednostima na kojima počiva europski projekt. I, što je najvažnije, dugoročno ide na štetu svih građana Europe.

Povijesni kontekst: sjene 20. stoljeća

Ekstremna desnica u Europi nije nova pojava. Već u prvoj polovici 20. stoljeća fašistički režimi u Italiji, nacistička Njemačka, ustaški režim u NHD i autoritarne vladavine diljem kontinenta razorili su demokratske poretke. Posljedice su bile katastrofalne: Drugi svjetski rat, Holokaust, raspad političkih institucija i moralni bankrot nacija koje su izdale vlastite građane.

Nakon II. svjetskog rata, Europa je, u strahu od ponavljanja povijesti, krenula putem integracije, suradnje i demokracije. Osnovana je Europska unija, razvijene su institucije koje štite ljudska prava, manjine, slobodu medija i vladavinu prava. No povijest nas uči da mir i demokracija nisu zauvijek zagarantirani – moraju se braniti i njegovati.

Zašto se ekstremna desnica ponovno uzdiže?

Razlozi za jačanje desnih i krajnje desnih političkih opcija u Europi višestruki su:

1. Migracijska kriza i strah od "drugoga"

Masovni migracijski valovi iz Afrike i Bliskog Istoka, osobito 2015., bili su katalizator za buđenje nacionalističkih i ksenofobnih osjećaja. Iako su mnoge zemlje profitirale od migracija – demografski, ekonomski i kulturno – populisti su iskoristili krizu kako bi širili strah, demonizirali migrante i optužili EU za "gubitak kontrole nad granicama".

2. Gubitak povjerenja u elitu

Nejednakost, gospodarska nesigurnost i osjećaj da političke elite ignoriraju potrebe "običnih ljudi" dodatno su pogurnuli birače prema opcijama koje obećavaju "povratak narodu", "borbu protiv korupcije" i "zaštitu nacionalnog suvereniteta". Ekstremna desnica se tako predstavlja kao glas onih koji su marginalizirani – iako često zastupa politike koje pogoršavaju stanje tih istih građana.

3. Digitalna propaganda

Društvene mreže i digitalni mediji omogućili su ekstremističkim skupinama širenje poruka mržnje i dezinformacija brže nego ikad. Lažne vijesti, teorije zavjere i emocionalne manipulacije ciljano se plasiraju publici koja je razočarana ili uplašena. Umjesto racionalne rasprave, sve češće se vodi borba za emocije – strah, bijes i prezir.

4. Krize kao plodno tlo

Pandemija COVID-19, rat u Ukrajini, inflacija i energetska nesigurnost dodatno su destabilizirali društva. U takvim uvjetima građani često traže "snažnog vođu", jednostavna rješenja i "unutarnje neprijatelje" na koje mogu usmjeriti frustraciju. Ekstremna desnica upravo to nudi.

Europska unija: tolerira li ono što bi trebala zaustaviti?

Europska unija sve češće zatvara oči pred autoritarnim skretanjima svojih članica. Primjeri Mađarske i Poljske pokazuju kako članice EU mogu godinama kršiti osnovna demokratska načela – ograničavati slobodu medija, kontrolirati pravosuđe, napadati civilno društvo – bez ozbiljnih sankcija. Umjesto odlučne obrane demokracije, Bruxelles često kalkulira, kompromitira se i tako zapravo omogućava širenje populističkog modela vladavine.

Nadalje, desničarske stranke sve su zastupljenije u Europskom parlamentu i nacionalnim vladama – od Švedske i Finske, preko Italije, Slovačke, pa do Francuske, gdje je Nacionalni front Marine Le Pen postao glavna oporbena snaga.

Zašto je to loše za građane Europe?

Uspon ekstremne desnice nije samo politički trend – to je prijetnja životima i slobodama građana. Evo nekoliko razloga zašto:

Ograničavanje prava: krajnja desnica cilja ranjive skupine – migrante, žene, LGBTQ+ zajednicu, novinare, manjine. Njihova prava su prva na udaru.

Smanjenje slobode medija: slobodni mediji postaju meta. Kritički novinari se diskreditiraju, gase se nezavisne redakcije, uvodi se cenzura.

Zatvaranje društava: ekstremna desnica širi ksenofobiju, izolacionizam i nacionalizam. Umjesto suradnje i solidarnosti – dolazi do podjela, mržnje i nasilja.

Gospodarska nestabilnost: autoritarne politike vode prema netransparentnosti, korupciji i klijentelizmu, što šteti gospodarstvu i udaljava investitore.

Erozija povjerenja: kada institucije prestanu štititi građane, a počnu služiti ideološkim interesima, povjerenje u demokraciju se urušava.

Vrijeme za otpor

Građani Europe moraju shvatiti da se demokracija ne brani sama. Ona nije zauvijek zajamčena. Uspon ekstremne desnice nije odgovor na probleme – on je nova opasnost. Potrebno je jasno, javno i glasno suprotstaviti se svim pokušajima ukidanja prava, manipulacije javnošću i gušenja slobode.

Europska unija mora konačno prestati koketirati s populistima i autoritarnim vođama. Vrijeme je da odlučno stane u obranu svojih temeljnih vrijednosti – jer bez njih, EU prestaje biti ono što bi trebala biti: zajednica slobodnih i ravnopravnih građana. A ako to ne učini, svi ćemo platiti cijenu.