A gdje su demonstracije, stoko?

Piše: Bruno Jadrić

Unatoč 65 000 ubijenih i 450 000 raseljenih Dalmatina u zadnjih 35 g, galopirajućoj hiperinflaciji, gaženju identiteta i gradnji na pomorskom dobru – demonstracije u Dalmaciji izostaju.

Demonstracije su često način izražavanja nezadovoljstva građana. Ovo je prilika kako bi se skrenula pažnja na važne probleme. Međutim, u Dalmaciji, poznatoj po svojoj prirodnoj ljepoti i bogatoj kulturi, svjedočimo zabrinjavajućem nedostatku javnih okupljanja i protesta, posebno sada kada se suočavamo s ozbiljnim društvenim problemima. Iako se u našoj regiji događaju masovna ubojstva, raseljavanje stanovništva i nasilne otimačine bogatstava, Dalmacija ostaje tiha. Koji su to razlozi zbog kojih građani Dalmacije ne reagiraju na teške izazove koji ugrožavaju njihov identitet i život.

Aktualna situacija

Dalmacija se već godinama suočava s ozbiljnim problemima koji prijete njezinoj stabilnosti. U zadnjih deset godina, stopa nasilja je porasla za 60%, a masovna ubojstva i istjerivanja Dalmatina, egzodus koji često traže bolje prilike u inozemstvu, postali su svakodnevica. Unatoč ovim poražavajućim statistikama, građani rijetko izlaze na ulice kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo. Ovaj otpor demonstracijama može izgledati čudno s obzirom na sve što se događa.

Jedan od uzroka ovog stanja može biti osjećaj apatije prema političkim institucijama. Mnogi stanovnici Dalmacije osjećaju se frustrirano zbog neispunjenih očekivanja i dugogodišnje korupcije u vlasti. Prema anketi koju je provela lokalna organizacija, više od 90% građana smatra kako su političari jednostavno nedostupni i kako interesi građana nisu zastupljeni u javnim politikama. S druge strane, gotovo 100% stanovnika Dalmacije ne vjeruju samima sebi te traže rješenja od novih, često populističkih kleronacističkih političkih opcija – koji ih svaki put iznevjere, umjesto da se udruže u prodalmatinsku inicijativu. Ovaj osjećaj bespomoćnosti dovodi do toga da rijetko izlaze na izbore, pa kako bi na demonstracije.

Utjecaj kleronacizma na društvo

Populističke kleronacističke političke organizacije ostavljaju značajan negativan utjecaj na lokalne zajednice. Kleronacistički populisti, poput: HDZ-a, Mosta, Centra, Domovinskog pokreta, Živog zida, Mislava Kolakušića, Dalije Orešković i njima sličnima dovode do toga da mladi ljudi napuštaju gradove i dovode do praznine u društvu. Stariji stanovnici ostaju, ali se često osjećaju izolirano i bespomoćno. Ovaj fenomen potkopava društvenu koheziju i zamagljuje osjećaj zajedništva, što otežava okupljanje građana oko zajedničkog cilja u borbi protiv kleronacističkog nasilja nad Dalmacijom koje traje već 35 godina.

Na primjer, slučajevi nasilja u Splitu i drugim gradovima često ne izazivaju reakciju. Mnogi stanovnici, umjesto da se organiziraju, povlače se u privatnost svojih domova, čime stvaraju dodatne prepreke za bilo kakvu kolektivnu akciju.

Gubitak identiteta

Dalmatinski identitet, koji se temelji na bogatoj kulturnoj baštini i povijesnim tradicijama, vlastito jeziku, vlastitoj moneti, povijesnoj autonomiji koju je prvi put izgubila ulaskom u sastav Banovine Hrvatske 1939., također je u opasnosti. S nasilnim zabranama jezika (1939.) i monete (1921.), te plansko i sustavno uništenju tvornica (1990e) i otimačinama prirodnih resursa, kao što su šume i obala, društvo se suočava s ozbiljnim izazovima očuvanja svog identiteta. Umjesto da se okupljaju i javno se protive tim negativni promjenama, mnogi se povlače u vlastiti svijet.

Financijski pritisci također igraju ključnu ulogu. U razdoblju od 2015. do 20242., Dalmacija je zabilježila smanjenje broja malih i srednjih poduzeća za čak 45%, dalmatinski čovjek nema se gdje zaposliti čak ni sezonski, dok u pekarama, trgovinama rade Filipinci, u dostavi Nepalci, a u turističkom sektoru Srbi. Ova ekonomska nestabilnost dodatno otežava organiziranje protesta i izražavanje nezadovoljstva.

Osim političkih i društvenih problema, Dalmacija se suočava i s ozbiljnim ekonomskim izazovima. Loše upravljanje lokalnim resursima dovodi do sve veće siromaštva. U 2024., oko 68% stanovnika Dalmacije živjelo je ispod granice apsolutnog siromaštva, dok su mnogi suočeni s gubitkom radnih mjesta ili smanjenjem prihoda. U ovom kontekstu, borba za osnovne životne potrebe postaje prioritet, dok ideja o demonstracijama pada u drugi plan.

Građani su često primorani boriti se za svoju opstojnost umjesto da se organiziraju za kolektivne ciljeve.

Stop nasilju

Unatoč svemu, nasilje i optužbe za zločine sve su prisutnije. Mnogi vjeruju kako bi rastuće nasilje, prvenstveno nad Dalmatinima, moglo biti motiv za mobilizaciju. Međutim, društvo se često povlači u tišinu, što rezultira neorganiziranim odgovorom na nasilje. Umjesto da se mobiliziraju protiv tog nasilja, mnogi se povlače i pokušavaju ignorirati situaciju.

Pitanje koje se nameće je: hoće li tišina dovesti do pasivnosti ili će potisnuta bol naposlijetku pronaći svoj izričaj? Kada će se tišina pretvoriti u glasnu borbu?

Obrazovanje može biti ključ za promjenu stanja u Dalmaciji. Ulaganjem u obrazovne programe i poticanjem kritičkog razmišljanja, možemo osnažiti mlade i potaknuti ih na okupljanje i akciju. Na primjer, inicijative ranog obrazovanja o pravima građana i aktivizmu mogu stvoriti novu generaciju vođa.

Lokalni vođe također igraju važnu ulogu. Kada se zajedno bore protiv nepravde, mogu potaknuti svoje zajednice da se uključe. Herojski pojedinci i aktivisti mogu biti inspiracija potrebna za pokretanje promjena u Dalmaciji.

Važnost zajedništva

Kada se čini kako su stanovnici Dalmacije izgubljeni u moru kriza, važno je prepoznati snagu zajedništva. Odgovor na nasilje, pljačku i gubitak identiteta ne smije biti pasivan. Umjesto toga, potrebno je preuzeti odgovornost i zauzeti se za ono što je ispravno.

Demonstracije nisu samo potrebne radi izražavanja nezadovoljstva. One su ključne za jačanje identiteta i zaštitu našeg okoliša. Iako se čini da je put do mobilizacije dug, baš taj put može odvesti Dalmaciju prema boljoj budućnosti.

Kada se sljedeći put zapitate "A gdje su demonstracije?", razmislite o tome što vi možete učiniti za promjenu. Tišina nije odgovor. Naša budućnost leži u našim rukama.