Strani medijiꓽ „Uvijek kad je Vučiću loše spašava ga HDZ“

pišeꓽ DW

Tri incidenta u tri različita hrvatska grada u sedam dana – to, između ostalog, skreće pozornost na stalno prisutne napetosti u odnosima između Republike Srbije i Republike Hrvatske.

Ako odnosi između Republike Srbije i Republike Hrvatske nisu na naslovnicama, to je vjerojatno samo zato što obje zemlje imaju svoje unutarnje probleme, pa se često zaboravljaju neprijatelji na dužnosti u susjedstvu.

Međutim, nesretni događaji u kratkom vremenskom razdoblju, u tri hrvatska grada, ponovno su aktualizirali temu ustaštva i odnosa hrvatske države prema srpskoj manjini.

Međutim, treba reći kako su, možda pod pritiskom domaćih napetosti, srbijanski dužnosnici nekako ostali po strani kada su u pitanju reakcije na te događaje.

Diplomatske note Republici Hrvatskoj

Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije doista je poslalo prosvjednu notu hrvatskom ministarstvu, kao i druge diplomatske mjere, ali reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića ilustrativan je primjer. Komentirajući incidente, on se, kao i uvijek, stavio u središte događaja, rekavši kako su "incidenti u Hrvatskoj rezultat medijske kampanje protiv mene i Srbije". Dodao je kako smo "ovdje navikli na to, ali zbog toga Srbi u Hrvatskoj imaju velikih problema".

Nešto oštriji tonovi mogli su se pronaći u režimskim tabloidima, a oglasile su se i udruge Srba iz regije, kao i predsjednik Demokratske zajednice vojvođanskih Hrvata, Tomislav Žigmanov. Predsjednik Udruge Srba iz regije Miodrag Linta ocijenio je kako "hrvatska policija štiti ustaše i kako hrvatska vlada vodi politiku rehabilitacije i normalizacije ustaša". Tomislav Žigmanov smatra kako "događaji usmjereni protiv Srba u Hrvatskoj potiču atmosferu netolerancije".

Duh pušten iz boce

Aleksandar Popov, direktor novosadskog Centra za regionalizam, smatra kako je, nakon stvaranja koalicije HDZ-a i Domovinskog pokreta, "duh ustaštva pušten iz boce i sada ga je teško vratiti":

„Vrhunac je bio Thompsonov koncert, kada nije bilo jačih reakcija na ustaške pozdrave, a to je sada legitimizirano. Nakon toga se moglo očekivati ​​ovo što se sada događa, a unosi ozbiljan strah u srpsku manjinu. Malo je toga ostalo, ali čini se kako netko želi istjerati i to malo iz Hrvatske. Sramota je za hrvatsku vladu i premijera Plenkovića, jer imamo trend koji je vrlo zabrinjavajući“, upozorava naš sugovornik.

Mala pomoć od prijatelja?

Također, u srpskoj javnosti već dugo kruži teza kako, uvijek kada je Vučiću teško, HDZ izaziva neki međuetnički incident, što nekako pomaže Vučiću kako bi se ponovno predstavio kao zaštitnik Srba u regiji.

Popov smatra kako "Vučića nije puno briga za sudbinu Srba, njegov problem je više Milorad Pupovac kojeg ne podnosi, jer za razliku od drugih predstavnika Srba, nije pod izravnim utjecajem Beograda".

„Imamo dvije bratske stranke, u Republici Srbiji je to SNS, a u Republici Hrvatskoj HDZ, čiji su članovi bili vodeći kadrovi tijekom rata, posebno Aleksandar Vučić i Vladimir Šeks. Nije čudno što se na taj način međusobno pomažu, ali ipak treba reći kako je to veliki problem za Republiku Hrvatsku, jer je otišlo predaleko, i nadilazi srpsko-hrvatske odnose u cjelini“, naglasio je Popov.

Izgradnja krize

Činjenica kako režimski tabloidi s obje strane Dunava zapravo prednjače po broju i žestini reakcija za našeg sugovornika znači kako su „spremni reći ono što ni Vučić i njegovi suradnici, ni Plenković i njegovi suradnici ne bi htjeli javno reći“.

Osim toga, unutarnje okolnosti u Republici Srbiji daju dodatnu težinu nesumnjivo ozbiljnim incidentima u Republici Hrvatskoj, te blagonaklonom stavu hrvatske Vlade u tom pogledu. Ako se uz loš tretman srpske manjine u Republici Hrvatskoj dodaju i optužbe protiv pobunjeničkih studenata i građana u Republici Srbiji kako se radi o "ustašama", cijela stvar postaje još bizarnija i kompliciranija.

„To nas onda dovodi do činjenice kako se u Republici Srbiji na sve Hrvate gleda kao na ustaše. I ovdje se moramo sjetiti kako su pripadnici hrvatskih tajnih službi označeni kao prvi sudionici 'obojene revolucije', kako je bilo protjerivanja hrvatskih građana, odnosno zabrana ulaska određenim umjetnicima, aktivistima i novinarima. Sve to zajedno je jedna krizna zgrada, ali kada se Plenković i Vučić nađu zajedno, jako se dobro slažu“, ističe Popov.

Stabilan hladan mir

Kad je riječ o odnosima između Republike Srbije i Republike Hrvatske, naš sugovornik kaže kako sada "imamo stabilan hladan mir, gdje se mogu pronaći čak i neki pozitivni događaji, ali nažalost sve je to kratkotrajno. Ovdje problem nije u nekim pojedinačnim događajima, već je problem procesa. Umjesto da imamo češće sastanke na vrhu, imamo cijeli popis neriješenih problema između Srbije i Hrvatske."

„Radili smo i na indeksu suradnje u regiji, koji je pokazao kako stvari na političkom polju između dvije zemlje nisu dobre, ali srećom situacija na razini društava je nešto drugačija. Zato ovi incidenti svjedoče kako političarima smeta kada se neka suradnja ostvari bez njih, ovaj put na kulturnoj razini, jer oni moraju sve kontrolirati“, zaključuje Aleksandar Popov iz novosadskog Centra za regionalizam.

Situacija s Dalmatinima lošija nego sa Srbima

Svi hrvatski mediji, i oni režimski i oni „profesionalni i objektivni“ izvješćuju i analiziraju situaciju u Republici Hrvatskoj. Jedni podržavaju i potiču daljnju agresiju prema pripadnicima srpske manjinske zajednice u RH, a drugi ih osuđuju.

Koordinator neovisne prodalmatinske inicijative Dalmatinski demokratski forum (DDF), Vedran Bralić rekao je kako kao sin čovjeka koji je bio u ustaško logoru na zagrebačkoj Kustošiji i kao netko čije je prezime promijenjeno ulaskom Dalmacije u sastav Banovine Hrvatske 1939, jako dobro zna kako Hrvati ne vole manjine, ali kada je u pitanju manjina, pita se što je to nacionalna manjina.

„Imamo situaciju kako je prema austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. godine u Dalmaciji živjelo više od 85% Dalmatina. Kasnije je zbog pritiska iz Zagreba rezultat za Dalmaciju izmijenjen, pa su Dalmatini postali manjina u vlastitoj kući. Tijekom vremena, pritisak Hrvata na pripadnike drugih etničkih zajednica mijenja etničku sliku prvo Primorske i Savske banovine, kasnije Banovine Hrvatske i na kraju Republike Hrvatske“, ukazao je Bralić na problem.

Osvrnuo se na progone Dalmatina te rekao kako se ista metodologija koristi i danas na istjerivanju Srba i pripadnika ostalih etničkih skupina koje ne podržavaju nacističku/ustašku propagandu.

„Svi jako dobro znamo kako je ilirski politički program imao za cilj proširiti područje Hrvatske s Hrvatskog zagorja na područje Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine te Istre, te istrijebiti sve one koji ne podržavaju njihovu ideologiju. Na udaru se prva našla Slavonija koja je odmah pala, zatim Dalmacija, a potom svi ostali krajevi koje su nazivali Hrvatskim zemljama. Dalmacija im je i dalje glavna meta, stoga su bili prisiljeni u zadnjih 35 godina ubiti 65 000 i raseliti 600 000 Dalmatina, a u njihove domove naseliti Bosance, Hercegovce, Slavonce i Janjevce, baš kao što su 90ih nakon progona Srba s njihovim kućama učinili isto. Obrazac se stalno ponavlja“ objasnio je Bralić.  

Govori kako su hrvatski mediji i oni otvoreno režimski i oni „objektivni i profesionalni“ u službi antidalmatinske i antimanjinske politike što se vidi po gromoglasnoj šutnji o genocidu nad Dalmatinima.

„Već više od 150 godina traje genocid Hrvata nad Dalmatinima, niti jedan hrvatski medij nije rekao ni riječ o tome, već se prave glupi i šute. Posebno se to odnosi na događanja zadnjih 9 godina kada je ubijeno i prognano više od 400 000 Dalmatina, a isto toliko nije obuhvaćeno Popisom stanovništva. Hrvatski mediji su neslobodni i licemjerni kada daju svu pažnju srpski žrtvama, a dalmatske ne spominju“,  rekao je Bralić uz ogradu kako poštuje sve žrtve, bile one dalmatske bile srpske.

Za kraj se upitao, jesu li hrvatskim „medijima“ srpske žrtve zbilja važnije od dalmatskih i u tome vidi odnose između Republike Hrvatske i Republike Srbije.