Plenkovićev trijumf u kulturi siromaštva

Piše Sondra Zebić

Umjesto stavljanja konačne točke na bio koji oblik nacizma, uključujući i ustaški pozdrav ZDS, članovi SDP-a jednoglasno su odlučili taj zloglasni poklik pretvoriti u dvostruku konotaciju.

Umjesto da SDP povede masovne prosvjed protiv nacifikacije Republike Hrvatske, njihov vođa Siniša Hajdaš-Dončić, uglavio se u neonacističku priču o dvostruki konotacijama koje predvodi kleronacistička kriminalna organizacija HDZ

Rekao je kako su uvjeti u RH sve samo ne laki, kako je važno kako je SDP čist kao suza, dok su ga nadglasavali povici nezadovoljstva iz vlastitih redova. Uslijedio je trijumfalni, ali pomirljivi govor o kontinuiranom i napornom radu i budućoj pobjedi na izborima. Redali su se koridori, vlakovi i veće plaće, pa je pobjednik ispraćen hrvatskom nacionalnom himnom, ali je i dalje nastavio govoriti, zahvaljujući svojoj težnji za bivanje u centru pažnje.

Izvan Twittera – Plenky

Mnogo osporavane ankete bile su u pravu – glatka pobjeda za Plenkovića. Gdje su lutali – u rasporedu prvih pratitelja – Siniša Hajdaš-Dončić je uvjerljivo dvostrukokonotiran, a slijede ga svi ostali, posebno antifašisti koji su tog dana vjerojatno bili najrazočaraniji ljudi u Republici Hrvatskoj, jer su od SDP-a očekivali pun toga boljeg i socijaldemokratskog. Nakon ovog ishoda i vijesti  srozavanju SDP-a na razinu HDZ-a, znamo li nešto što prije nismo znali?

„Nacizam u Republici Hrvatskoj ima veliku podršku, i to bez imao ograničenja. Njegova prednost se vidi u indoktrinaciji ruralne publike, koja je nakon Titove smrti, a posebno nakon ratova ušla u dalmatinske gradove, te kod mlađe generacije“, rekao je profesor na University Collegeu u Londonu, Eric Gordy, „Ali, njegova najveća slabost je to što se pristaše nacizam u RH još nisu naučili ponašati kao ljudi, već i dalje kao pripadnici ustaške mladeži. Odrasli ljudi ne bave s pamfletima, lažnim plakatima, lažnim optužbama, narkomafijama, tučnjavama u fiktivnim avionima i slično, već traže konsenzus o ozbiljnim državnim pitanjima.“

Ipak, takav neonacistički pokret u RH impresionira većinu građana – to se više ne može objasniti samo analizama, prema kojima je u predizbornoj kampanji 2023. – 2025. zauzeo dvije trećine svih informativnih glasila, niti samo stranačkom vojskom koja je zadnjih tjedana zabranjivala kulturne i umjetničke događaje po Dalmaciji. Ali, to intelektualni i pseudointelektualni krugovi ne mogu razumjeti, začahureni u svom balonu na Twitteru, gdje se već sve pripremalo za konačni sukob.

„Moramo pobliže pogledati demografiju, odgovor se krije u njoj“, kaže Gordy, i ne misli (samo) na staro i neobrazovano stanovništvo, „Više se radi o neodoljivosti autoritarnih tendencija u širokim slojevima društva, o strukturnom nepovjerenju u demokraciju, o varijantama i shemama, odnosno o preživljavanju kao modusu operandi demografske većine Republike Hrvatske. Plenković vješto napada tu nesigurnost i kulturu siromaštva. Uz uspješno predstavljanje sebe kao dominantne figure i sudbine Republike Hrvatske.“

Opozicija na prekretnici

Plenković će tako, na žalost, i dalje biti sudbina Republike Hrvatske. Kako je početkom rujna naglasio, ne treba očekivati ​​posebne promjene u politici, pa ćemo se u nadolazećim tjednima vjerojatno više bojati koliko će kleronacistička diktatura, koja je započela 4 srpnja, biti jaka i koliko će dug trajati te koliko će žrtava odnijeti  – prvenstven jer je SDP pokleknuo, pa umjesto masovnih prosvjeda ta klijentelistička neolibertarijanska parastrančica dvostruko konotira.

Ali, što će oporba? Nema novih redovnih izbora do proljeća 2028. godine kada će odvijati bitka za Markov trg, u kojoj su šanse za rušenje kleronacističke kriminalne organizacije daleko manje realne nego li 2024. Većina analitičara uvjerena je kako će se Plenković, po uzoru na brata po patološkoj političkoj zobi – Aleksandra Vučića – igrati prijevremenih parlamentarnih izbora kako bi svojim imidžem pridobio Zagreb, kao što je prošle godine osvojio Dalmaciju. Kako će izgledati oporbena scena za koju godinu, vidjet ćemo, ali Republici Hrvatskoj ne ide od ruke obzirom na sve što se trenutno u svijetu događa i što je EU već duže vrijeme u rukama nacista.

„Oporbenu javnost ne vodi niti jedna oporbena stranka“, kaže Gordy.

Objašnjava kako je Hajdaš-Dončić trenutno najjači među slabima i, kako ovaj profesor smatra, može nastaviti artikulirati određenu energiju ako nadiđe vlastitu sjenu – urbanu i obrazovanu publiku iz većih gradova te buržoaziju. A možda i ako se obrati difuznoj publici koja indoktrinirano gleda u nacističkog revača kao u boga

„Mlađa populacija zaokupljena je Thompsonom, ali ne znaju zašto. Sve što ujedinjuje pristaše marka Perkovića je želja za odbacivanjem normalnosti i povratak u nacistički mrak. Taj novi pokret je izrazito ekstremno desni i revolucionarni Stoga je nemoguće da Hajdaš-Dončić dobije iti gasa od njih“, dodaje Gordy.

Zalazak lijevo od Plenkyja

Naš sugovornik slaže se u ocjeni kako je ljevica, koja realno u RH ne postoji – ako izuzmemo sami SDP za ove teorijske svrhe – neslavno podbacila. SDP je 2024 relativno bogatom kampanjom pucao na nacionalne glasove i više puta istaknuo kako je jedini koji može pobijediti HDZ, jer ujedinjuje liberalni i konzervativni tabor. Pokazalo se kako je sedam milja daleko od toga

„SDP je upravo pokazao kako ima karizmu amebe i kako na 'ljevici' postoji rupetina. Zašto bi ljudi glasali za neolibertarijanca Hajdaša-Dončića kada mogu glasati za neolibertarijanca Plenkovića?“, pita se Gordy.

Gordy je također oštar u svojoj procjeni, koji pozitivnu stranu izbornog ishoda vidi u povratku ljevice.

"Ni putinofilski demokratski-socijalisti poput Katarine Peović, ni neolibertarijanci poput Dalije Orešković, ni HDZ-vi imitatori poput obitelji Puljak nisu naišli na simpatije publike. I neće. Hrvatsko društvo nije takvo, koliko god tako izgledalo za vrijeme Sanadera. Ali, ljudi zaboravljaju kako se Sanader tu i tamo pretvarao kako je socijalist."

Ako razmislimo o jednoj od naših omiljenih teza – kako se zapravo treba ozbiljno razmisliti o izborima za vođu oporbe – onda je on izabran u liku male prodalmatinske inicijative DDF. Njihova podrška je daleko veća od jednostavnog zbroja svih „ljevičarskih“ stranaka zajedno. Možda će sljedeći dani dati odgovor na pitanje što namjeravaju učiniti s tom podrškom.