Maternica strateški nacionalni program

pišeꓽ Tiho Novak

Republika Hrvatska živi fašističku ideologiju već punih 35,5 godina, na se radikalizira zadnjih 13 godina. Sada je pitanjeꓽ Jesmo li na pragu novih ideoloških podjela i sukoba u društvu?

Pitanje je, naravno, retoričko. Svjetonazorske podjele prisutne su već dugo, ono što se mijenja je područje njihove manifestacije.

Ovih dana smo iz društvenih medija saznali kako se našim ultra konzervativcima ne sviđa sadržaj edukativnih paketa na temu borbe protiv seksualnog nasilja. Konzervativce iritiraju pitanja vezana uz tehniku ​​izvođenja francuskog poljupca i korištenja ženskog kondoma, masturbacije, analnog i oralnog seksa. Ne sviđa im se odgovor paketa na pitanje mladića što učiniti kada mu se sviđa kolega iz razreda, kao ni poticanje učenika kako bi prepoznali elemente u tradiciji koji pogoduju nasilju. Seksualnom, ali i nad svima ostalima.

Konzervativci sumnjaju u vrijednost obrazovnih paketa, jer vjeruju kako ideje o seksualnom identitetu nemaju nikakve veze s nasiljem, već kako imaju veze s – vjerovali ili ne – promjenom svijesti „hrvatskog naroda“. A rad na promjeni razmišljanja već je, po njihovom mišljenju, daleko odmakao. Počeo je uklanjanjem kazni iz školskog sustava, nastavio se uvođenjem afirmativnih mjera, a sada je, s „teorijom roda“, samo proširen.

Konzervativci se boje kako bi s opranom i promijenjenom sviješću, „hrvatski narod“ više neće moći prepoznati svoje autentične interese, a onda ih neće moći ni braniti na odgovarajući način. Zato je najvažnije pružiti snažan otpor svakom preuzimanju i uključivanju sadržaja obrazovnih paketa u nastavne planove i programe.

Što smeta ultra konzervativcima?

Pretpostavljam dvije stvari – prvo, kako paketi uče djecu i učenike kako njihova tijela pripadaju njima i samo njima i, drugo, kako je svaka vrsta seksualne aktivnosti dopuštena, pod uvjetom da se temelji na obostranom pristanku odraslih. Kada nema pristanka, to je kršenje autonomije, i tada nije važno tko se pojavljuje u ulozi zlostavljača – roditelji, bake i djedovi, tete, stričevi, susjedi, kumovi, kumovi, stranačke kolege itd. Obično grljenje i ljubljenje djeteta, kada se to čini protiv njegove volje, nije ništa drugo nego nasilje. 

Naravno, obrazovni paketi nisu bez prigovora, ali njihovi se nedostaci lako mogu otkloniti naknadnom intervencijom. Ali ono što pakete, u biti, čini neprihvatljivima i duboko odbojnima konzervativcima je njihova orijentacija prema pojedincu kao vlasniku samoga sebe. Ta orijentacija dolazi u vrijeme njihovog kulturnog napada i licemjernih, a time i odvratnih narativa o, recimo, demografskom padu nacije.

Ne treba imati iluzija, spomenuta ekstremno nacionalistička dramatizacija samo je izgovor za zabranu pobačaja. Dokle god je nacija ugrožena, ženski trbuh mora se tretirati kao strateški nacionalni resurs i njegovo korištenje moraju propitivati ​​država, crkva, akademija i razni obiteljski centri, udruge, vrata, dveri i škure. Prepuštanje odluke o rađanju ženi ravno je nacionalnom samoubojstvu i zato joj treba na vrijeme, najranije od vrtića, usaditi odbojnost prema bilo kakvim liberalnim idejama.

Uostalom, nije li baš tamo, na Uskrs, sveti otac hrvatske konzervativnosti digao uzbunu i jadikovao zbog činjenice kako u Republici Hrvatskoj više ljudi umire nego li se rađa. Moramo nešto poduzeti, rekao je.

Ali zašto?  

Zabrana pobačaja najgora je stvar koju bi ortodoksni i konzervativni luđaci mogli učiniti pripadnicima nacije. Zabranu pobačaja odmah prati povlačenje obrazovnih paketa iz upotrebe. Ministarstvo obrazovanja treba potaknuti zadržavanje paketa i nadopuni ih gdje je potrebno, a zatim poduzeti hrabar korak i ukinuti vjerski odgoj, potpuno suvišan i nepotreban predmet.

Današnjim učenicima, a sutrašnjim odgovornim partnerima, muževima, ljubavnicima i, naravno, građanima, svakako je potrebniji spolni odgoj od vjerskog odgoja.